Dalmatinska akcija
Dalmatinska stranka koju je HDZ optužio za terorizam i uništio, a SDP izbrisao iz registra političkih stranaka?
Na dan Svetog Mihovila, točnije (29. rujna 1993.), članovi KOMUNISTIČKE PARTIJE HDZ-a, razorili su prostorije Dalmatinske akcije? i za to optužili njihove članove tvrdeći da je to terorizam, za koji je bila zapriječena kazna od 3 do 15 godina zatvora.
Nakon izbora 2000. DA je zatražila od ministra policije Šime Lučina da javnosti predoči sve dokumente vezane za razaranje prostorija, hapšenje i maltretiranje članova DA u zatvoru, odnosno: po čijem nalogu je zgrada u kojoj su se nalazile prostorije stranke danima prije eksplozije bila ograđena, po čijem je nalogu upućena specijalna policija iz Zagreba koja je donijela već gotov, spreman popis imena osoba koje su odmah bile uhapšene, po čijem su nalogu rezervirane ćelije za uhapšenike cijeli dan prije odluke istražnog suca, tko je sve znao za premlaćivanje uhapšenih, po čijem je nalogu uskraćivano davanje lijekova kroničnim bolesnicima, po čijem su nalogu uhapšeni vođeni na nova premlaćivanja nakon svakog pogrešnog iskaza, tko je sve znao za 80 hematoma 22-godišnjeg studenta kojeg su danima tukli u zatvoru, po čijem nalogu nisu poštovane odredbe ZKP-a i Konvencije protiv torture, po čijem se nalogu inzistiralo na upornom objavljivanju punih imena osumnjičenih i optuženih članova DA, dok su svima, baš svima, objavljivani samo inicijali, po čijem se nalogu proces nepotrebno odugovlačio, po čijem su nalogu članovi otpuštani s posla, kome je bilo u interesu da stranka sav novac troši na obranu...
Na sva ta pitanja nikada nismo dobili makar ikakav odgovor. Umjesto toga uslijedilo je brisanje stranke, a potpisala ga je tadašnja SDP-ova ministrica Ingrid Antičević Marinović", koja je na svom Facebooku 2017. godine napisala kako je nekadašnja stranka Dalmatinska akcija nestala u ludilu devedesetih.
Dalmatinska akcija početkom 90-ih promovirala je regionalizam i iskazivala duboko neslaganje s lopovskom politikom Franje Tuđmana i HDZ-a. Stranka je imala odličnu podršku i jednog zastupnika u Saboru. Međutim, koncem rujna 1993. eksplozivom su razorene stranačke prostorije, a čelništvo Dalmatinske akcije završilo u apsu s optužbom za terorizam. Među njima bio je i poznati splitski ugostitelj Miro Bogdanović, kojem su početkom 90-ih dvaput eksplozivom razorili restoran Stefanel. Miro je u doba pritvaranja već bio bolestan. U policijskom autu bez sjedišta kao psa odveli su ga u Zagreb u bolnicu. Lijekove mu nisu davali, iako je bio kronični bolesnik.
Gradska vlast u Splitu 2013. godine postavila je spomenik Tuđmanu nedaleko od mjesta gdje je Miro Bogdanović imao restoran koji mu je dvaput letio u zrak. Počinitelji nisu nikada pronađeni, a Miro je završio u zatvoru umjesto njih.
>> Miro Bogdanović, kuhar kojemu je Tuđmanovo ludilo upropastilo život
Suđenje je završilo 1996. oslobađajućom presudom, tri godine kasnije svi su pravomoćno oslobođeni. Ljudi koje je država optužila za terorizam isključeni iz javnog i političkog života, ostali su bez svojih poslova, izbačeni su iz stanova, Dalmatinska akcija pokopana je akcijom državnih organa. Nitko nikad u državnim strukturama nije odgovarao zbog evidentne farse od postupka, a Dalmacija više nikada nije dobila relevantnu političku stranku regionalnog predznaka. Kao da je eksplozija na Svetog Mihovila, u rujnu 1993. razorila svaku primisao regionalnog otpora centralizmu Zagreba.
Nema nikakve sumnje u to da je HDZ počeo posao, a SDP ga završio i ništa nije poduzeo da se problem razjasni pa ni kada je bio na vlasti. Što je još bitnije, u vezi s regionalizmom, a to je ta važna ideja o pravednijoj i efikasnijoj državi, nisu poduzeli baš ništa. Oni su u vezi s tim u potpunom suglasju sa HDZ-om.
Na prvim parlamentarnim izborima DA je ostvarila dobar rezultat, ušla je u Sabor, podrška je rasla.
Kasnije je DA dobila 17 % glasova. Bila je to velika podrška. Na izborima za Županijski dom Sabora Dalmatinska akcija je dobila više glasova nego SDP sa svim svojim satelitima. Bila je odmah iza lopovskog HDZ-a u Županiji.
Državni vrh ocijenio je Dalmatinsku akciju kao veliku opasnost za Hrvatsku. Inscenirao je kazneni postupak za vodeče članove DA, te je nekoliko viđenijih članova završilo u zatvoru. Podmetnut je eksploziv u stranačkim prostorijama, a za eksploziju je optužen vrh stranke DA. Na svojoj koži članovi DA osjetili su državni terorizam.
Istina je da je Dalmatinska akcija tada bila velika opasnost, ali ne za Hrvatsku, nego za HDZ, a to nije isto. Dalmatinska akcija bila je protiv Škegring modela privatizacije. Protiv nacionalizma kao dominantne političke platforme, protiv centralizma kao načina na koji se Hrvatska organizirala. Bila je i za to da se ni unutar Dalmacije ne priča o zajedništvu i jedinstvu jer je to nacionalizam u malom. Bila je i protiv rata u Bosni. Bila je za istragu i osudu ratnih zločina. I bila je uspješna. Čak i u vrijeme kada su od Splita napravili logističku podršku takozvanoj Herceg-Bosni, a teroristi radili po Splitu što su htjeli, izbacivali su ljude iz stanova i s posla.
Dalmatinska akcija bila je velika opasnost i za SDP, jer je bila prava opozicija, za razliku od SDP-a koji nije bio nikakva opozicija. Uostalom, SDP je bio desno, a DA lijevo koja je pokazala da je moguće dobiti građane na svoju stranu.
Izolacija za Dalmatinsku akciju i njene istaknute članove koji su proživjeli torturu se vukla dugo, sve do kraja 90-ih. Pojedinačno su ljudi tražili i dobili odštete, ali smiješno male, simbolične, tek toliko da se ne kaže da nisu ništa dobili. Stranka je na koncu izbrisana, i to je napravio SDP. Istina je da su bili sukobi u stranci, ali ništa vrijedno spomena. Dalmatinska akcija je izbrisana na zahtjev trojice ljudi, jedan je bivši član SDP-a. Nisu kontaktirana legalna tijela stranke.
Dalmatinska akcija okupljala je široki spektar političkih razmišljanja.
DA je Imala odbore od Zadra do Dubrovnika, i po Zagori i otocima.
DalmatinskGovorilo se 90-ih da je DA separatistička stranka